Nakon zajedničkog volontiranja Trsatskih fratara i naših korisnika u promociji Uličnih svjetiljki, fratri su nas pozvali na osmišljavanje daljnjeg zajedničkih druženja. Rekli su kako su ih se naši korisnici jako dojmili i da su stvarno svi „super dečki“. Nije nam dugo trebalo da osmislimo plan i prihvatimo poziv na druženje. Za početak su nas pozvali k sebi u svetište na vođeni razgled i zajedničko volontiranje. Pun kombi djece – dječaci muške resocijalizacije, male skupine i jedna korisnica organiziranog stanovanja – krenuo je toga dana u siječnju prema Trsatu i svetištu Majke Božje Trsatske. Iako im je objašnjeno što nas taj dan čeka, uzbuđenje se osjetilo u zraku uz velik broj pitanja prema odgajateljici. Najveća je bila nedoumica hoće li moći izvršiti svoj zadatak – farbanje zidova. Neki su jedva čekali uhvatiti valjak u ruke, a neki su strepili hoće li napraviti štetu. Prema planu, došli smo u dogovoreno vrijeme. U 14 sati su nas ispred Bazilike dočekali fratri te smo krenuli u razgledavanje svetišta i samostana. Zanimljiva je bila ta priča o Nazaretskoj kućici i mnogim ljudima koji su pohodili Trsat ne bi li tražili pomoć Majke Božje da im pomogne u nekoj nevolji. Dječaci su postavljali mnoga pitanja, vidno su bili zainteresirani, a posebno ih se dojmila starost određenih premeta, slika i namještaja. Nakon razgledavanja svetišta i samostana odveli su nas na najviši kat. Da bi se tamo došlo potrebno je imati suglasnost gvardijana, to je glavni čovjek koji upravlja Svetištem. Prostor koji smo posjetili se zove klauzura, riječ za koju nismo nikad čuli, ali su nam objasnili da tamo imaju pristup samo fratri kako bi spriječili drugim ljudima da dolaze njima i ometaju ih u molitvama, dnevnim obavezama i učenju. Dobili smo dozvolu i eto nas u klauzuri. Tamo su sobe najmlađih fratara koji tek uče biti svećenici. Zadatak je bio farbanje zidova u dvije sobe. Prije farbanja su nas počastili slatkišima, sokom i kavom te smo dugo pričali. Dobili smo zaštitna odjela te smo krenuli na posao. Bilo je zabavno, sve što smo planirali smo odradili. Mi djevojke, korisnica organiziranog stanovanja i odgajateljica, dobile smo malo slobodnog vremena pa smo se prošetale i razgledala Trsatsku gradinu, a nakon toga smo čistile prostorije. Zabavljao nas je jedan kanarinac kojega imaju kao kućnog ljubimca, kad zviždimo kanarinac odgovara pjevom. Nakon ukupno odrađenih čak 27 volonterskih sati došlo je vrijeme za večeru. Servirali su nam večeru u velikoj sali s prekrasnim slikama na zidu, dobilo smo svečani stol za sjedenje a hrana je bila izvrsna.
Radujemo se novim planovima i druženjima kroz volontiranje, zajedničko igranje nogometa i planirani izlet.
