Djeca Poludnevnog boravka koji djeluje u OŠ Srdoči se redovito odazivaju akciji prodaje Uličnih svjetiljki. Posebna nam je čast bila sudjelovati u prodaji ovog broja, koji je preplavio ulice naše Rijeke 13.9.2018. zbog jubileja od 10 godina postajanja ovog časopisa.
Djecu nije potrebno posebno stimulirati na volontiranje, njihova čista srca odmah pristaju na pomoć potrebitima. Kako im je bilo pri volontiranju pročitajte u nastavku.
Klaudija: „Prvi puta sam počela volontirati za Ulične svjetiljke u drugom razredu osnovne škole, sad idem u 4 razred. Za volontiranje sam saznala od svoje profesorice Dunje iz Poludnevnog boravka. Sjećam se prvog puta kad sam išla volontirati da mi je bilo zabavno prodavati časopise i bilo mi je fora da nešto korisno radim iako sam samo dijete. Od tada sam ponovo uvijek volontirala kad me je profesorica povela. Ovaj put je bilo posebno volontiranje jer mi je prodavač Uličnih svjetiljki dao novac koji sam sama zaradila. Bilo mi je malo čudno što mi daje novac jer znam da je taj novac za siromašne. Pokušala sam mu vratiti novac, ali on je rekao da želi da ja uzmem sve. Isto je rekao i mojim dvjema prijateljicama koje su sa mnom volontirale. Zahvalila sam se što mi je dopustio da uzmem novac, iako mislim da će mu faliti zarada koju je nama dao. Ja mislim da je to jako dobar čovjek kad je nama dao nešto od zaređenog iako i njemu treba. „
Petar: „Ovo mi je drugi put da volontiram za časopis Ulične svjetiljke. Imam 11 godina. Prvi put mi je bilo najbolje i najzabavnije jer mi je bio prvi put, a ovaj put mi je bilo isto jako dobro, već sam znao sve kako to ide. Najbolje mi je bilo što pomažem beskućnicima i siromašnima. Ljudi su prolazili i kupovali od nas časopis, nisam ih morao puno nagovarati da kupe. Ljudi bi se sami zaustavili i kupili časopis i ispitivali nas što je to što prodajemo. Prodavač nam je bio ljubazan i zabavan, jako dobar čovjek i puno nam se zahvalio na pomoći oko podaje. „
Lana: „Imam 11 godina i nikada prije nisam volontirala za Ulične svjetiljke
niti sam ikada prije volontirala. Prije sam viđala prodavače Uličnih svjetiljki pa sam znala kupiti časopis s mamom. Znala sam da kupnjom pomažemo tim siromašnim ljudima. Profesorica me je odvela prvi put na volontiranje jer sam željela pomoći drugima. Čim sam danas došla na Korzo vidjela sve te prodavače i volontere bio mi je dobar osjećaj, znala sam da ću ja to moći. Ljudi su nam prilazili i pitali koliko košta časopis, neki bi tada kupili, a neki ne. Svi ljudi koji su nam prilazili su bili ljubazni. Mislim da je cijena časopisa sasvim u redu, ni prejeftina ni preskupa. Prodavač koji je bio zadužen za mene, pitao me malo o mom životu jer je htio da se malo upoznamo, on je bio jako ljubazan i dao mi je zarađen novac od prodaje. Ja sam mu jako to htjela vratiti, ali on nije nikao htio. Ja mislim da je on bio toliko zahvalan što smo mu pomogli da nas je htio na taj način nagraditi.“
Laura: „ Na današnjoj akciji prodaje Uličnih svjetiljki mi je bilo jako lijepo. Saznala sam da je ovo 10 godina od kad izlazi časopis Ulične svjetiljke, a ja sam počela volontirati prošle godine. Nije mi teško stajati sat vremena s prodavačem časopisa, i svaki put mi je zabavno kao i prvi put. Znam da je čovjek kome pomažem prodavati jako siromašan i mislim da će zarađeni novac potrošiti na hranu. Dobar mi je osjećaj da sam danas pomogao čovjeku da kupi hranu. Jedva čekam novu akciju jer želim ići opet.“
Već godinama prodaja časopisa pomaže ljudima u potrebi da se osnaže financijski, drago nam je da smo i mi dio toga te da poklanjanjem svojeg vremena pomažemo drugima.
