Korisnici i djelatnici našeg Doma već godinama volontiraju i pomažu u prodaji prvog hrvatskog časopisa o beskućništvu i srodnim društvenim temama – „Ulične svjetiljke“. Povodom obilježavanja 10. godišnjice izlaženja spomenutog časopisa, odazvali su se pozivu na svečanu akademiju i domjenak u Auli pape Ivana Pavla II. u Trsatskom svetištu 25. rujna 2018.
Slijedi opis tog svečanog događaja iz perspektive naših korisnika:
“Prvo nam je bilo pitanje: „Što treba raditi?“. Onda smo shvatili da ne treba raditi ništa, nego da smo pozvani kao volonteri kako bi nas počastili i zahvalili se svi oni koji su glavni i odgovorni za izlazak časopisa. Krenuli smo oko 10 sati ujutro iz našeg poludnevnog boravka na Srdočima kako bi stigli na vrijeme, događaj je bio zakazan za 11 sati u Auli svetišta Trsat. U autobusu je uvijek poseban doživljaj, imamo sreće da se ukrcavamo na prvoj stanici autobusa broj 2, jer onda bez problema možemo sjesti. Kako je put tekao sve je bilo više ljudi u autobusu i sami smo se dobrovoljno dizali starijim osobama bez da su nam naši odgajatelji morali to naglašavati, rekli su nam da su jako ponosni na nas. Stigavši na Trsat dosta smo se iznenadili jer je bilo puno ljudi pa nas je malo bilo sram. Onda smo ugledali drugu djecu iz poludnevnih boravaka Zamet i Podmurvice, pa nam je odmah bilo lakše. Nakon pozdravnog govora i predstavljanja mnogih važnih uzvanika, započeo je program. Svi koji su pozvani da nešto kažu su se zahvalili i nama volonterima koji pomažemo beskućnicima u prodaji njihova časopisa. U prezentaciji koju smo gledali čuli smo da je u ovih deset godina časopis ispunio svoje ciljeve financijske pomoći beskućnicima i socijalizaciji beskućnika. Njihovo stajanje na ulici kod prodaje časopisa daje im mogućnost da se susretnu i razgovaraju s kupcima te na taj način oni postaju vidljivi u društvu. U časopisu se obrađuju razne teme koje znaju pisati i sami beskućnici pa nam kroz taj časopis uspijevaju približiti njihove probleme. Također smo i mi volonteri napisali članak za jedan broj i još ćemo pisati. Godišnje izađe 4-5 brojeva, a proda se do 70 000 primjeraka godišnje u par gradova Hrvatske. Na ovoj svečanosti su bili ljudi iz raznih dijelova Hrvatske koji su povezani ovim projektom. Vrhunac događaja za nas je bio trenutak kad su počeli dijeliti zahvalnice. Jako su nas iznenadili kad su prozvali i nas, Dom za odgoj djece i mladeži. Dobili smo zahvalnicu „za pomoć i suradnju u borbi protiv siromaštva i socijalne isključenosti“. Zvuči jako obavezujuće pa smo se dogovorili da ćemo i dalje pomagati najviše što možemo. Nakon svega smo se počastili hranom i pićem na predivno složenom stolu. Bilo nam je žao dirati hranu jer je bila prelijepo servirana.
Kad smo već na Trsatu, bilo bi šteta da ne obiđemo svetišta, pa smo dogovorili vođen obilazak. U obilazak nas je vodio jedan mladi fratar koji se tek uči biti fratar, a zove se Miroslav. Obilazak smo započeli kraj kipa Majke Tereze, tu nam je objasnio sve o nastanku svetišta. Ušli smo u crkvu, razgledavali ljepotu unutrašnjosti i slušali o životu fratara koji žive po uzoru na Sv. Franju. Nije nam jasno kako mogu izdržati mladi fratri koji ne smiju imati mobitel dok se uče, no ipak je izgleda preživljavanje bez mobitela moguće. Smiješan je bio trenutak kad je jedno dijete umjesto da zovne vodiča njegovim imenom-Miroslav, nazvao ga-Franjo. Odveo nas je u kapelu zavjetnih darova, tamo nam je objasnio koliko je ljudi iz zahvalnosti za milosti koje su dobili od Majke Božje Trsatske donijelo razne poklone koje se pohranjuju u toj kapeli. Za rastanak nam je fratar podijelio sličice s molitvom. Nakon svih događanja, malo smo legli na travu i odmorili se. Potom smo se popeli na Forticu, malo brdašce u perivoju Svetišta. Tamo smo imali predivan pogleda na cijelu Rijeku. Današnji izlet je bio baš za 5.“
