Sjeli smo na grupni sastanak našeg poludnevnog boravaka na Srdočima, te počeli razgovarati o raznim temama. Središnja je bila o adventskim događanjima i smislu slavljenja Božića i Adventa. Našoj djeci ne treba puno objašnjavati o neimaštini i potrebi pomaganja drugima, oni to već od malena znaju.
Sami su pričali o raznim iskustvima kad je netko njima pomogao ili njihovoj obitelji noseći odjeću, hranu ili igračke. Djecu nije potrebno puno poticati kad je pitanje pomoći nekome, njihova čista srca odmah pristaju pomoći. Zbog toga smo se odlučili ići beskućnicima. Nekome nije drago niti znati da beskućnici postoje, no mi smo odlučili provesti vrijeme s njima, jer znamo, da su oni kao i mi, samo ljudi željni ljubavi. Tog ponedjeljka, 2.12.2019. zaputili smo se mi odgajatelji s djecom u Prihvatilište za beskućnike na Kozali. Dočekali su nas nasmijani korisnici Prihvatilišta koji su se odmah s vrata zahvalili na posjeti. Stol ispred nas bio je prepun likovnog materijala, malih drvenih oblika, salveta, boja, kistova, ljepila, šljokica… Krenula je likovna radionica u kojoj smo izrađivali magnete i ukrasne tanjuriće za prodajni štand koji će korisnici prihvatilišta imati na Korzu. Ubrzo je došao jedan čovjek s gitarom te nam je svirao ispunjavajući naše glazbene želje. Dobili smo sokove, čokolade, mandarine i kekse. Stalno su nas nudili i bili su jako ljubazni. Brzo je prošlo vrijeme, naša radionica je trajala skoro tri sata, a kao da je trajala 30 minuta, koliko je bilo zabavno.
Na rastanku su nas zamolili da ih još posjetimo jer da vole društvo, a pogotovo takvo veselo dječje kao što je bilo naše
