Za sam kraj školske godine PDB Gornja Vežica odlučio je dan provesti na nama možda najomiljenijem mjestu, a to je Pegaz, udruga za terapijsko jahanje. Zašto volimo tamo provoditi slobodno vrijeme? U prirodi smo, okruženi različitim životinjama- mačkama, psima, patkama, kozama, magarcima i naravno konjima.
Dobro je biti PDB s Gornje Vežice jer do Pegaza možete pješke, što uvijek bude zanimljivo jer nemamo svaki dan priliku hodati po poljskim cesticama koje vode do ovog malog ranča/farme. Boravak uvijek započinjemo nekom igrom u hladu te uživanjem u slasticama koje nam je pripremila kuhinja Doma. Ovog puta zaigrali smo„UNO“. U Pegazu vam se uvijek može dogoditi da i neke životinje požele biti dio igre.
Mi naravno, svih prihvaćamo, posebice kad se radi o igri.
Ova mačka ne podnos poraze pa prema njezinoj reakciji možete zaključiti kakve karte je dobila. Tokom dana pokazalo se da i njoj prijaju sendviči iz naše kuhinje pa polako korisnici uče što se događa s hranom koju ostavimo raspakiranu među domaćim životinjama.
Nakon što je konj osedlan i pripremljen kreće najbolji dio, a to je jahanje. Svaki korisnik i korisnica imali su priliku po deset minuta jahati uz stručno vodstvo Mirjane Stojnović educirane za terapijsko jahanje. Ono što uvijek primijetimo jest da nakon jahanja osoba uvijek bude puno opuštenija. Sama djeca kažu da je interakcija s konjem terapijska.
Boravak završavamo malim znakom pažnje za konje, a to je hranjenje jabukama ili mrkvama. Najveći izazov za neke je bio držati ruku mirno dok konj grabi svoj slatki komad jabuke.
Umorni, pomalo crveni od sunca, ali zadovoljni napravili smo evaluaciju godine sa zaključkom kako je Pegaz nužna aktivnost našeg PDB-a. Neki su se teško oprostili od životinja, posebice od crnog psića imenom Mani budući da Mani bezbrižno trči livadama Pegaza, iako nema jedne noge. PDB-ovce je posebice zapanjila ta činjenica da unatoč nekoj objektivnoj poteškoći, možeš biti sretan i zadovoljan.
