Duboka noć.
Tišina se nadvila nad poljem bundeva.
Gusta tmina grli ih svojim crnim plaštem.
Tama guta svaki djelić prostora.
Magla joj je suučesnik, pritajeni ortak.
Bundevama se studen uvlači u utrobu.
Obuzima ih neki nepoznati strah, jeza.
No, san im polako sklapa oči.
Kapci su im otežali, postali olovni, posebice malim bundevama.
U daljini crkva otkucava ponoć.
Bljesak munje para nebo.
Strmoglavila se na usnulo polje bundeva.
Najveću bundevu munja je iskasapila, raznijela joj glavu u milijun komadića!
Svjetlost ih je, u sekundi, obasjala kao da je dan!
Vrisak je odjeknuo… Aaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaa !!!!!!!!!
Nebom su u paklenom ritmu zaplesale vrane i šišmiši!
Ha ha haaaaaaaaa … iz krezubih usta zlobni, gromoglasni smijeh zaorio je poljem!
„Pogledajte bundeve, kakve su vam utrobe!
Ja sam gospodarica noći“ kreštavim glasom izgovorila je vještica, jašući na metli.
Mijauuuuuuu…crna mačka podržala je njezinu zastrašujuću poruku.
U trenu je iz zemlje izronila strašna ruka, vještičin pomagač.
Svojim kandžama zgrabila ostatke rasprsnute bundeve i povukla ih u crnu zemlju.
Draga bundevo, počivaj u miru (RIP)!
Ciklus života, usprkos ovim strahotama, do sljedeće Noći vještica vratit će te u život, još ljepšu i veću nego što si bila.
Praskozorje se nazire. Prve zrake sunca nježno miluju preživjele bundeve. Polako se bude. „Nijedna noć ne traje dovijeka, pa tako ni ova najstrašnija od svih“, tiho se čuje glas s polja.
