S fotografijama u ruci, Antonio, Vinko, Marin, Sebastian, dvije Martine, Tanja i Nermina u pratnji profesorica Mare, Tee i Sandre, kao i drugih znatiželjnih građana, a vođeni stručnom rukom djelatnice knjižnice, uputili su se u potragu za znanjem. Došli smo do zgrade Jadrolinije i doznali da je s morske strane krase četiri kipa koji simboliziraju glavna zanimanja moreplovaca: kapetana broda, zapovjednika stroja, kormilara i peljara, a sa sjeverne strane četiri ženske skulpture - simbola četiri kontinenta: Afrike, Azije, Amerike i Europe koji označavaju putovanja riječkih brodova svim svjetskim morima. Nakon toga uputili smo se do prolaza kojeg građani nazivaju „riječki kišobran“, smještenim u zgradi Radio Rijeke, a koji nerijetko osigurava prolaznicima zaštitu od iznenadnog pljuska. Kada smo zavirili s Koblerovog trga u najužu i najkraću riječku uličicu, pomislili smo da smo u filmu o Batmanu jer nas je dočekao reljef šišmiša po čemu ulica i nosi ime. Kroz Stara vrata ili Rimski luk, najstariji arhitekturni spomenik grada, ušli smo u područje nekadašnje Tarsatike, sjedišta kasnoantičkog vojnog zapovjedništva, iz kojeg je nastala današnja Rijeka. Sljedeća postaja bila je Crkva sv. Vida na čijem nas je vanjskom zidu, pokraj glavnog ulaza, iznenadio neobičan detalj koji šetaču obično promakne. Naime, uzidana je topovska kugla koja je svjedočanstvo Napoleonskih ratova iz 1813.g. uz natpis: “ Kugle te dade nam Engleska, odavde goneći Francuze.“ Prolazeći ulicom Garibaldi skoro smo se spotakli o četiri „kamena spoticanja“, spomen obilježja riječke židovske obitelji Lipschitzstradale u holokaustu. Laganim korakom došli smo na tržnicu. Doznali smo da se nalazi na terenu gdje je nekada bilo more te je nasipavanjem započetim 1825.g. poprimilo današnji izgled. Na pročelju ribarnice uočili smo morski životinjski svijet: kamene rakove, hobotnice, ribe i školjke. Prolazeći kroz park pokraj HNK Ivana pl. Zajca, središta kulturnog života grada, došli smo do tzv. „Trga besposlica“, kako Sušačani nazivaju trg ispred Hotela Kontinental. Saznali smo da je u blizini postojao most koji je nakon završetka Prvoga svjetskog rata dijelio dva zasebna grada, Sušak i Rijeku.

Na kraju šetnje „dočekao“ nas je Janko Polić Kamov, poznati riječki književnik, pokraj čije smo skulpture zajedničkom fotografijom okrunili današnje istraživanje „tragom knjige po gradu Rijeci“.