U zakazano vrijeme, Leon, Mateo, Lorena, Kevin, Mihael, uz pratnju profesorica Mare i Jelene, profesora Filipa te naše vrijedne volonterke Elizabete, stigli su na odredište. Dočekali su nas članovi Mjesnog odbora Podmurvice, volonteri Crvenog križa, stanari okolnih zgrada – volonteri, pretežno starije populacije, te djelatnici Čistoće koji su već započeli s košnjom trave i obrezivanjem grana stabala. Odmah smo se prihvatili posla, kao i prikladnog alata. Grabljali smo pokošenu travu, skupljali kamenje kojima smo zidali suhozid oko dvije smokve. Glavni „izvođač“ bio je profesor Filip kojemu su asistirali Mihael, Kevin i Elizabeta uz pridruženost drugih volontera. U isto vrijeme Lorena, Leon i Mateo nosili su odrezane grane, a onda prebacivali preko ograde kako bi ih djelatnici Čistoće mogli grajferom pokupiti. Obzirom da je raslinje bilo gusto, otpiljene su veće količine grana tako da je taj dio posla bio najzahtjevniji te smo zapravo, svi u njemu sudjelovali. No, najaktivniji bio je naš Kevin koji se ogledao u tom, ali i ostalim poslovima. Zbog toga je bio najupečatljiviji sudionik te je pohvaljen i istaknut kao najvrjedniji volonter Eko akcije. Nije mu bilo teško zidati, nositi grane koje su bile veće od njega, grabljati, raznositi kamenje, sakupljati smeće te na kraju puhalicom lišća, uz budno oko djelatnika Čistoće, čistiti stepenice čime je i okončao današnju akciju. Volontiranje je bilo i edukativnog karaktera, posebice za Mihaela i Kevina, jer su u travi pronalazili puževe, sljepiće, pauke, mravinjake, a na granama nezrele plodove smokve. Bili su radoznali i postavljali pitanja svima nama pa tako dobivanjem odgovora učili. U zahuktaloj radnoj atmosferi nismo ni primijetili da su prijevremeno obavljeni zacrtani poslovi. Stigao je ručak! Na lijepo očišćenoj livadi prostrli smo „stolnjake“ i napravili piknik. Na licima se primjećivalo zadovoljstvo odrađenim, kao i činjenica da smo pridonijeli ljepšem izgledu našeg susjedstva te postali prepoznatljiv sastavni dio lokalne zajednice. Bez obzira na sraz generacija, i ove godine, kao i prošle, stekla su se prijateljstva. Neki od prisutnih pitali za našeg Antonija, Vinka i Arsima, koji sada nisu mogli sudjelovati. Uputili su im pozdrave, naglasili kako su ostali u lijepom sjećanju te poželjeli sreću u daljnjem životu.

Nakon ručka rastali smo se u ugodnoj atmosferi, istaknuta je naša radišnost, a mi smo iskazali spremnost za nastavkom zajedničkog uređivanja prostora u kojem živimo i još jednom pokazali našoj lokalnoj zajednici da može računati na Volonterski klub Doma za odgoj djece i mladeži Rijeka!

Do skorog susreta!