Održano je niz radionica s naglaskom na prioritetne i konkretne prve korake u osamostaljivanju (zapošljavanje, stanovanje, financije, briga o sebi) te osnaživanje mladih koji su pred izlaskom iz sustava skrbi (jačanje samopouzdanja i samopoštovanja). Poticanje na ostvarivanje novih poznanstava te upoznavanje sa iskustvima i znanjem mladih koji već žive samostalno, svakako je iznimno važan doprinos za što lakše suočavanje sa životnim izazovima koji čekaju naše korisnike na putu osamostaljivanja. Naravno, naši mladi znaju, ako im se na tom putu nešto učini nesavladivo, da su tu uvijek njihovi bivši odgojitelji kod kojih rado dođu na „čašicu“ razgovora, ispričaju što im se sve dogodilo, traže savjet, mišljenje i sl.

Pozivu Udruge Igra za sudjelovanje u ovom izletu, rado smo se odazvali te htjeli uključiti svih osam naših ovogodišnjih maturanata sa raznih tretmana u Domu. No, broj mjesta je nažalost bio ograničen tako da smo mogli poslati samo dvoje naših maturanata. Zaista je bilo teško napraviti odabir jer su naravno svi htjeli ići, a svi smo se složili da su to itekako zaslužili. Odabir je na kraju pao na našeg Karla i Vinka pa evo kako je to izgledalo iz Karlove perspektive:

Kad su mi profesori rekli da idemo na edukaciju u Selce bio sam sretan. Već sam jednom bio u Selcu i mjesto me se jako dojmilo. Zaželio sam barem još jednom posjetiti ga.

Zajedno s mojim prijateljem i cimerom Vinkom u petak popodne uputili smo se iz Rijeke autobusom u Selce. Kada smo stigli, na stanici smo sreli i ostalu ekipu pa smo zajedno tražili motel u kojem smo spavali. Brzo smo ga pronašli, smjestili se, ostavili stvari i krenuli s upoznavanjem. Bilo je tu Osječana, Zagrepčana, Grobničana, Splićana, Lošinjana…

Imali smo slobodno vrijeme do 17 sati, što smo iskoristili za upoznavanje uz kavu u dvorištu. U 17 sati započeli smo s radionicama na kojima smo pričali o financijama, planiranju potrošnje za jedan mjesec i ostalim temama koje nas uče da se osamostalimo. Radionice su trajale do 21 sat, a nakon toga imali smo slobodno vrijeme. Zbližili smo se s Osječankama s kojima smo se družili do povečerja. Ujutro kada smo ustali odmah smo nastavili sa radionicama koje su se odvijale tijekom cijelog dana. Bilo je tu ozbiljnih tema kao što su pisanje životopisa i molbi za zaposlenje, razmjena iskustava sudionika koji su nedavno izašli iz ustanova pa do čitanja prigodnih priča uz atmosferu zapaljenih svijeća.

Navečer smo opet imali slobodnog vremena za druženje i pričanje o svakakvim temama. Zadnji dan smo ustali ranije da možemo završiti program do kraja, poslikati se svi zajedno kako bi imali zajedničku sliku i poslije ručka krenuli na bus prema našim kućama, domovima ili udomiteljskim obiteljima.

Bilo je jako lijepo i rado bi otišao na još jednu takvu edukaciju.