Dom za odgoj djece i mladeži Rijeka

imageimageimageimage


Dom za odgoj djece i mladeži Rijeka

Vukovarska 49
51000 Rijeka

Telefoni:
Upravna zgrada:
+385 (51) 671 083
+385 (51) 672 480-fax

Dijagnostika:
+385 (51) 672 344

Savjetovanje:
+385 (51) 672 344

Prihvat:
+385 (51) 678 758

Mala skupina:
+385 (51) 672 485

Ženska resocijalizacija:
+385 (51) 671 708

Muška resocijalizacija:
+385 (51) 672 282

Sudske odgojne mjere:
+385 (51) 672 485

Poludnevni boravak u Domu:
+385 (51) 674 412

Poludnevni boravci u školama:

OŠ Podmurvice:
+385 (91) 672 4804

OŠ Zamet:
+385 (91) 672 4803

OŠ Srdoči:
+385 (91) 472 4806

OŠ Brajda:
+385 (91) 472 4812

OŠ Gornja Vežica:
+385 (91) 472 4813

OŠ Kozala:
+385 (91) 472 8114

OŠ Opatija:
+385 (99) 264 8018

E-mail: Ova e-mail adresa je zaštićena od spambota. Potrebno je omogućiti JavaScript da je vidite.

Aktivnosti - Dijagnostika

Jedna naša korisnica ispričala nam je zanimljivu priču…

1

 

 

Dan 31. listopada. Bliži se ponoć. Utvrdu Dijagnostike nadvili su crni oblaci. Munje sijevaju, tutnje gromovi crnim nebom, zemlja se trese, a stabla se pod naletima bure zlokobno njišu! Na Odjelu dijagnostike je zavladala jezovita tišina!

Strah se uvukao u svaki kutak prostora. „Zar je ovo smak svijeta?“ progovori netko. Uto kroz prozor, bljesak munje obasja kamene stoljetne stube koje vode do najviše kule Utvrde. Radoznalost nadjačava strah, palimo svijeće, polako, gotovo nečujno se penjemo. Srca bubnjaju, ruke drhte pa plamen svijeća ocrtava jezive siluete koje nas obavijaju i kao da nas žele uvući u svoj svijet. Aaaaaaaaaaaaaaa …  prolomio se krik nakon što je još jedna munja bljesnula!

 

 

 

Jedan od najljepših jesenskih mjeseci odlučili smo na Odjelu dijagnostike, savjetovanja i prihvata obilježiti rijetko poznatim datumom, 18. listopada koji je kod nas proglašen Danom kravate. Proveli smo edukativnu radionicu koju smo počeli s upitom našim korisnicima što uopće znaju o kravati. Dobili smo vrlo zanimljive i zabavne odgovore poput: „To nose bogate, poznate face“, „Kad se muškarci žene stave kravatu jer se inače ne bi mogli vjenčati“, „Kravatu nose predsjednici“, „Nose je ozbiljni ljudi“, „Kravata je bez veze, aut“, „Stišće vrat“, „Žene nose ogrlice, a muškarci kravatu“, „Nikad nisam vidio da moj otac nosi kravatu“ , „Vidio sam da je nosi sudac“ i sl.

Navedeni datum određen je u Hrvatskoj kao sjećanje na nemili događaj na zagrebačkom općinskom sudu kada je, tijekom brakorazvodne parnice, muškarac ubio suprugu, njezinu odvjetnicu i sutkinju, a ranio zapisničarku. Podsjetimo, obitelj bi trebala biti najsigurnije okruženje, a ne mjesto za nasilje nad ženama. Zapravo, većina žrtava obiteljskog nasilja su žene, a počinitelji bračni, izvanbračni ili bivši suprug.

Potaknuti kampanjom „Svako dijete treba obitelj“, održali smo radionicu na tu temu i pokrenuli raspravu. Neki od korisnika i korisnica, koji se trenutačno nalaze na Dijagnostici, i sami dolaze iz udomiteljskih obitelji, stoga su iznijeli svoja iskustva i viziju kako bi ona trebala izgledati. Za početak, svi su se složili kako bi udomiteljska obitelj trebala pružati istu, čak i veću količinu ljubavi, topline, razumijevanja i osjećaja zajedništva od primarne. U tim obiteljima djeca bi se trebala osjećati sigurno, zaštićeno, poželjno i u svakom trenutku dobrodošlo.

Otvorili smo kartu, ucrtali koordinate, dižemo sidro i krećemo na plovidbu! Osvrćemo se na prethodno „putovanje“ kroz 2017./2018.g. i zaključujemo da je bilo dinamično, puno iznenađenja. Susretali smo se s „dobrim dupinima“, „sirenama“, ali i „morskim psima“! Sve smo to hrabro i odlučno odradili tako da možemo reći da je bilo uspješno putovanje. Stoga ne iznenađuje da smo digli sidro, razapeli jedra i svi zajedno zaplovili putem otoka G.O. – a. 

Povodom dana grada Rijeke, i obilježavanja Blagdana svetoga Vida, odlučili smo se i mi malo maknuti iz svakodnevne rutine, i opustiti se u šetnji Gradom koji teče ©.

Krenuli smo Korzom te se najprije zaustavili na Trgu Ivana Koblera;  trebalo nam je malo hlada i osvježenja… A gospodin Kobler, nas je svojim djelom Memorie per la storia della liburnica città di Fiume, inspirirao da i mi ovim malim člankom obilježimo našu Piccolu memoriu della passeggiata per la città di Fiume J . Nastavili smo do Katedrale Sv. Vida, gdje smo otišli malo utišati misli i pomoliti se za naše najbliže. 

Bio je to datum 26.05., vrijeme dežurstva i vrijeme da se dokaže kako i mi imamo „Mens sana in corpore sano“ (u zdravom tijelu zdrav duh). Pretpostavljate o čemu se radi? Možemo vam malo pomoći… nogomet, odbojka, tenis… tako je!!! Radi se o sportu, a dan 26.05. je dan kada se obilježava Svjetski dan sporta. Odlučili smo mu i mi pridonijeti svojom aktivnošću i odati počast nekima od njih. Tako se osim nogometa, odbojke i tenisa odigrao i badminton, a bilo je i natjecanja u plivanju. Postavili smo se na položaje, branili svoj dio tima i naravno dobro se zabavili. Dan nam je bio ispunjen pozitivnom energijom i smijehom te smo se nakon odigranih i neriješenih rezultata osjećali ispunjeni i sretni što u sebi imamo snage, volje i želje igrati se i pritom osjećati zajedništvo, a ne rivalstvo. U potpunosti smo iskoristili dan što savršeno opisuje još jedna vrlo poznata latinska izreka, a glasi „Carpe diem“.

Ove godine malo duže smo ga čekali, a onda je stiglo punim intenzitetom. Jedna grupa djece započela je pripremu za njegov dolazak, a slijedeća ga je dočekala! Pijetao

je zakukurikao 01, ptičice zacvrkutale 02,a cvijeće zamirisalo 03!

N: „Profesorice šta radite?“

P: „Evo razmišljam što možemo raditi povodom Praznika rada“

L: „Kako mislite RADITI? Zar ne bi trebali raditi NIŠTA?“

P: „Upravo tako! Samo tražim idealno mjesto gdje možemo raditi NIŠTA!“

I: „Ja Vas ne razumijem…“

P: „Sjednite u auto i sve će vam biti jasno! Izaberite: grah na Viškovu, Ronjgima, Kastvu, Grobniku…?“

N,L,I: „Grobnik“

P: „Dogovoreno“... 

Nismo mogli dozvoliti da nam promaknu Samantine kreativne sposobnosti, a da vam ih ne pokažemo! Tijekom boravka kod nas, rado je crtala i okupirala se tom aktivnošću. Tako je uočila postojeći Kućni red Odjela i samoinicijativno predložila da ga prepiše i osvježi. Izborom boja, maštovitih detalja, unijela je vedrinu i pozitivnu energiju te pridonijela lakšem prihvaćanju pravila ponašanja i obaveza korisnika. Sve je sada puno jednostavnije i prihvaćanje Kućnog reda nikada nije bilo lakše.

Zeko Ops viri preko ograde i gleda koku, koja je bila vrijedna i ove godine, te nam podarila puno šarenih pisanica. S lakoćom je preskočio ogradu pa joj pomogao napuniti košaru i kolica.

Dan prije rođendana, Evelyn nije ni slutila što joj se sprema! Bila je neraspoložena i tužna, jer je daleko od obitelji i prijatelja. „To će mi biti prvi rođendan kojeg neću slaviti“ rekla nam je. U tajnosti je već bila pripremljena torta, a na sam dan uredili smo dnevni boravak. Odgojiteljima s drugih odjela rečeno je da upute djecu na rođendansku proslavu.

Dana 17.03. sve je bilo spremno za zabavu! Okupili smo se u većem broju, pokloni i lijepe želje prštale su na sve strane, slavljenici se vratio osmjeh na lice, ponosno je rezala tortu. Svi okupljeni zapjevali su joj:

„Sretan rođendan ti, sretan rođendan Evelyn…“ 1

Na Odjelu se osjetilo proljeće, iako je vani bila studen i zima! Profesorica Jelena s korisnicima, subotnje popodne odlučila je pretvoriti u cvjetno! Donijela je sadnice maćuhica, šafrana, sukulenata i jagode te glinene teglice. Djeca su najprije zainteresirano prionula oslikavanju vaza, a potom u njih posadila nabrojano cvijeće.

Stranica 1 od 3